˝nije teško biti fin˝

˝nije to strina, to je Imta˝


27.11.2016.

Ljubav je djelo koje ti dotakne dušu

Ljubav je djelo koje ti dotakne dušu, probudi pažnju i zakuje misao. Ljubav je ono što ti očisti srce od natruha sakupljanih godinama površnog gledanja šarenog svijeta.
Ljubav je majčina toplina osmjeha dok gleda, ispod šanerski navučenih obrva, oči malog dječaka.
Ljubav uzdiže ljude iznad niskosti i zlobe, okuje ih u vječno žive principe dobrote koje nude...
Ispruženih ruku na dlanovima, nude ludom svijetu sebe kao da je na njima sva dobrota i sve što čovjeku vrijedi.
Pokloni tavku ljubav drugima bez kalkulacija i doziranja i ne očekuj da ti se isto uzvrati, jer za to su samo rijetki sposobni.
A ako ne uživaš dok voliš, znaj, ti samo potajno mrziš.

17.08.2015.

Tako blizu, a tako daleko

Ako ste od onih koji za nečim tragaju, koju svoju sreću, smiraj ili neko dobro traže tamo negdje onda dobro došli u klub sa mnogobrojnim članstvom. To ne mora biti neko zlo. Zaista nas je mnogo koji mislimo da bi pronašli nešto vrijedno daleko odavde gdje smo sada, daleko od sebe sadašnjeg, daleko od svoje rutine i svakodnevnice.

U nekoj avanturi, putovanju ili osobi koja vas inspiriše naćićete sve što tražite?

Iskusni putnici kroz život savjetovaće vas da odustante od takve ideje, jer kako kažu, svi putevi vode u krug i dovešće vas ponovo na početak, do vas samih i do vaše originalne osobenosti.

I u tome može biti nekakve pravde u stilu kako daješ tako ti se vrati. Istina nije uvijek na suprostavljenim krajevima. Sviđa mi se pristup da se ide i traži to nešto, ali da se bude svjesno da je to traženo duboko u nama. Tako blizu nama, a ipak tako daleko.

Sanjajući o putovanju na Himalaje zaboravimo posjetiti komšiluk.

Ovih dana sam sa prijateljima razgovarao o putovanju na neke planine, kao što je Prenj ili Čvrsrnica, ali nažalost dolje je bio požar i mnogo je štete učinjeno na ekosistemima ovih ljepotica.

Tako dok se uslovi ne poprave odlučimo onako porodično posjetiti neko bliže izletište.

Mi smo posjetili komšiluk i to Stari grad Ključ.

Ne smijte se zlobnici, vi koji mislite da to nije nikakva lokacija vrijedna posjete. Ako pažljivo budete posmatrali, možda upravo na tom kamenu pronađete dio sebe koji tako dugo tražite.

Gradski oci općine Ključ su se potrudili da ne promašite traženu destinaciju. Iz pravca Bihaća kada uđete u centar Ključa potražite putokaz sa natpisom ˝Stari grad Ključ˝, držite se lijeve strane, i tražite kotu. U kotlini nećete naći ništa dobro.

Do vrha se stiže novim asfaltnim putem. Kada dođete do borove šume i uočite tablu sa crvenim natpisima i turbe, odatle put vodi desno. Put lijevo dovešće vas do obližnjeg vidikovca na moderni grad Ključ, opremljenog sa nekoliko klupa urednim i pretrpanim kantama za smeće. Kante su očito odavno pune, zato se za odlaganje smeća koristi i obližnja njiva koja se nalazi tačno ispod klupa za sjedenje. Njiva je naravno daleko većeg kapaciteta.

Put desno vodi vas pred sami Stari grad, a to je ono što nas zanima.

Tu se nalazi parking dovoljan za desetak automobila. Sa lijve strane, a van zidina grada smešteno je nekoliko lijepo uređenih klupa za sjedenje i odmor.

Lokacijom dominira obnovljena kula pokrivena na specifičan način u četiri vode. U kuli se, kako saznajemo, nalazi mali muzej. Sa dvorišta ispred muzeja, a u okviru tvrđave, imamo lijep pogled na Ključ. Tu negdje možete vidjeti i velike komade odvaljenog kamenta ? (#$%&&$#%!)  

Stari grad se sastoji od tri cjeline građene u različitih historijskim periodima i mnogo puta dorađivane i popravljane, prilagođivane potrebama vremena i modrnijem oružju.

Na internetu, a gdje drugo, možete pronaći više informacija o historiji i nastanku ovoga utvrđenja. Očita je namjera da se ovaj dio nastao u Osmanskom periodu renovima ili čak komercijalizira. Dvije kule su u potpunosti obnovljene i pokrivene.

Sa sjeverne strane kompleksa napravljene su ograde uz staze i nogostupe, radi lakšeg kretanja, koje su već na nekim mjestima dotrajale i urušile se.

Staze su prilično ugažene i utrte što znači da posjetilaca ima.

Sa onog najstarijeg dijela do kojeg se dolazi stazom i koji potjeće iz 13. stoljeća pruža se pogled na rijeku Sanu i kanjon kroz koji se probija.

Sve u svemu lokalitet je vrijedan posjete.

Našu pažnju privukla je tabla sa natpisom ispred samog ulaza u Stari grad. O prepoznatljivom stilu lokalnih klesara nišana nemamo ništa reći, ali je pisani sadržaj mogao biti mnogo smisleniji.

Da se vratimo na onu tablu sa početka teksta, ispisanu crvenim slovima u drvetu.

Šumsko gazdinstvo ovo, podružnica ona, P.J. (poslovna jedinica valjda) ta, općina upisana, lokacija označena i na kraju koliko je šume zaštićeno. Čitav 1 ha, što sebi tumačimo kao jedan hektar ili 100 dunuma borove šume iznad Ključa je pod zaštitom, ali sve radi kulture.

I to je mnogo obzirom da je motiv zaštite kultura, a ne ekologija.  Jer sramota je gostiju, a posebno Turaka da dodju obići  Stari grad i zateknu golet i nekontrolisanu sječu.

Kako god, miris borovine prija.

Pod istim ovim gazdinstvomna USK nalazi se 100 hiljada ha koje je ugroženo gdje vlada zakon masakra nad drvećem i ekocid. Trebalo bi svu šumu zaštiti kao i šaku ovih još neprerađenih palidrvaca na prilazu Starom gradu Ključu.

I crvenu boju bi trebalo zamijeniti zelenom, valjda je zelena znak šume, ekologije i prirode.

Znak svega onoga prirodnog čemu smo postali tako strani.

(Tarik i Muris Avdić)

 

 

07.09.2013.

Reply: Hoćeš li letjeti prijatelju?

Nađoh pa pomislih kako je možda vrijedno ponovnog čitanja. Uz manje ispravke grešaka pisanih.

Došao sam u situaciju da sam sebi pišem motivacijska pisma. I ovo ne bih pisao da ne mislim da će mi trebati kasnije da se podsjetim i možda motivišem.

Uzalud dozivam te misli, te fragmente sjećanja, one iskre nade… Rutina koja je nekad sam život je neumorna u svom postojanju.

Vremenom mlad čovjek shvati da je najteže raskrstiti sam sa sobom. Otkriti koji dio tebe si stavrno ti. Ti kojeg najviše voliš, cijeniš, hraniš i glancaš, ali i pored toga dozvoljavaš da u njemu propadne, tako lahko, tako glatko bez otpora, i ona zadnja zehra najvrijednijeg, a to je ljudskost i priroda.

A sa tom propašću umre i hrpa drugih stvari poput slobode, zalaganja, htijanja i borbe. Sve ono što siromasi imaju hrabrosti, oni koji nešto posjeduju i čuvaju ili bar tako misle, mogu samo sanjati i gledati na filmovima starije izbedbe. Ovi novi su čisti krkanluk, čast izuzecima.

Modernom čovjeku danas tako mnogo fali slobode u svakom obliku. Oko nas svuda su neslobodni ljudi sa neslobodnim stavovima i plitkim mjerilima. I mi sami smo samo roblje. Ni bolji ni gori na svjetskoj tržnici robova.

Ali, zar konačno nije vrijeme da se suočimo sa sobom i sa svim negativnostima, prizemljenim i površnim djelima. Zar nije došao trenutak da skupimo sve ono dobro što je još ostalo u nama iza godinja pustošenja, i pretočimo ga u jedan krik, jedan apel razuma i plemenito djelo.  

U nadu da svoj život nismo protraćili niušta mlateći praznu slamu o drugima i njihovim (ne)djelima, o problemima drugih za koje rješenja nemamo, dok istovrmeno smo zapustili svoje duše i svoje ličnosti tako da se nalaze u strašnim stanjima.

Ponekad osjetim tu smirenost i zadovoljstvo životom kao neki indijanac koji sjedeći na konju i buljeći u nepreglednu ravnicu tako posjeduje svo bogatstvo svijeta. Ponekad se javi ludost, tj. hrabrost kao kod djece što ne poznaju strah od zmije jer misle da je igračka. Ili smirenost sa spoznajom o Plemenitom Gospodaru, Upravitelju svih svijetova, Uzvišenom Allahu. Eh, kad bi sav život bio takvih boja.

Možda ću već sutra čitati ovaj tekst sa čuđenjem, i samo moja svijest da sam ga ipak ja napisao pitat će se koliko to osoba u meni ima i koja od njih ga takvog napisa.

I zašto se onda čudimo kad saznamo da nam je SLOBODA dosadna, a ropstvo tako interesantno i prirodno.

Okovi ropstva i krila slobode nalaze se duboko u svakom od nas.

Pa hoćeš li letjeti prijatelju?

 


Stariji postovi

˝nije teško biti fin˝
<< 11/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930


Korisno:

e majl-blu je plavo-nekada je brze golubom:
murix202@yahoo.com

Vrijeme u Sani:

Čovjek u malom:
"Dido izini, doba je opta".
"Ja susam, u papitama, babo"!
"Ovaj putoj ejadi".
"Nije to popaja, to je dojada
"Mama, mogu se ja napit vode iz bokaja?"
"Nije jedena ova voda".
"Samo pitis entej".

Iskrice u tami:
"Ne obećavaj ništa, uradi nešto"!
"Velikani su oni koji uspijevaju ostati izvan lošeg utjecaja sredine".
"Umjesto da proklinjes tamu, upali svijecu".
"Ne dajte da vas nerviraju male stvari, a svaka stvar pod nebesima je mala".
Lošije od goreg: -nestrpljivost vladara; -brza ljutnja naucnika; -bolest ljekara; -laganje od strane sudija; -razvratnost zena;”


Online Users


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
44412

Powered by Blogger.ba