˝nije teško biti fin˝

˝nije to strina, to je Imta˝


07.09.2013.

Reply: Hoćeš li letjeti prijatelju?

Nađoh pa pomislih kako je možda vrijedno ponovnog čitanja. Uz manje ispravke grešaka pisanih.

Došao sam u situaciju da sam sebi pišem motivacijska pisma. I ovo ne bih pisao da ne mislim da će mi trebati kasnije da se podsjetim i možda motivišem.

Uzalud dozivam te misli, te fragmente sjećanja, one iskre nade… Rutina koja je nekad sam život je neumorna u svom postojanju.

Vremenom mlad čovjek shvati da je najteže raskrstiti sam sa sobom. Otkriti koji dio tebe si stavrno ti. Ti kojeg najviše voliš, cijeniš, hraniš i glancaš, ali i pored toga dozvoljavaš da u njemu propadne, tako lahko, tako glatko bez otpora, i ona zadnja zehra najvrijednijeg, a to je ljudskost i priroda.

A sa tom propašću umre i hrpa drugih stvari poput slobode, zalaganja, htijanja i borbe. Sve ono što siromasi imaju hrabrosti, oni koji nešto posjeduju i čuvaju ili bar tako misle, mogu samo sanjati i gledati na filmovima starije izbedbe. Ovi novi su čisti krkanluk, čast izuzecima.

Modernom čovjeku danas tako mnogo fali slobode u svakom obliku. Oko nas svuda su neslobodni ljudi sa neslobodnim stavovima i plitkim mjerilima. I mi sami smo samo roblje. Ni bolji ni gori na svjetskoj tržnici robova.

Ali, zar konačno nije vrijeme da se suočimo sa sobom i sa svim negativnostima, prizemljenim i površnim djelima. Zar nije došao trenutak da skupimo sve ono dobro što je još ostalo u nama iza godinja pustošenja, i pretočimo ga u jedan krik, jedan apel razuma i plemenito djelo.  

U nadu da svoj život nismo protraćili niušta mlateći praznu slamu o drugima i njihovim (ne)djelima, o problemima drugih za koje rješenja nemamo, dok istovrmeno smo zapustili svoje duše i svoje ličnosti tako da se nalaze u strašnim stanjima.

Ponekad osjetim tu smirenost i zadovoljstvo životom kao neki indijanac koji sjedeći na konju i buljeći u nepreglednu ravnicu tako posjeduje svo bogatstvo svijeta. Ponekad se javi ludost, tj. hrabrost kao kod djece što ne poznaju strah od zmije jer misle da je igračka. Ili smirenost sa spoznajom o Plemenitom Gospodaru, Upravitelju svih svijetova, Uzvišenom Allahu. Eh, kad bi sav život bio takvih boja.

Možda ću već sutra čitati ovaj tekst sa čuđenjem, i samo moja svijest da sam ga ipak ja napisao pitat će se koliko to osoba u meni ima i koja od njih ga takvog napisa.

I zašto se onda čudimo kad saznamo da nam je SLOBODA dosadna, a ropstvo tako interesantno i prirodno.

Okovi ropstva i krila slobode nalaze se duboko u svakom od nas.

Pa hoćeš li letjeti prijatelju?

 

˝nije teško biti fin˝
<< 09/2013 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930


Korisno:

e majl-blu je plavo-nekada je brze golubom:
murix202@yahoo.com

Vrijeme u Sani:

Čovjek u malom:
"Dido izini, doba je opta".
"Ja susam, u papitama, babo"!
"Ovaj putoj ejadi".
"Nije to popaja, to je dojada
"Mama, mogu se ja napit vode iz bokaja?"
"Nije jedena ova voda".
"Samo pitis entej".

Iskrice u tami:
"Ne obećavaj ništa, uradi nešto"!
"Velikani su oni koji uspijevaju ostati izvan lošeg utjecaja sredine".
"Umjesto da proklinjes tamu, upali svijecu".
"Ne dajte da vas nerviraju male stvari, a svaka stvar pod nebesima je mala".
Lošije od goreg: -nestrpljivost vladara; -brza ljutnja naucnika; -bolest ljekara; -laganje od strane sudija; -razvratnost zena;”


Online Users


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
48769

Powered by Blogger.ba