beats by dre cheap

Reply: Hoćeš li letjeti prijatelju?

Nađoh pa pomislih kako je možda vrijedno ponovnog čitanja. Uz manje ispravke grešaka pisanih.

Došao sam u situaciju da sam sebi pišem motivacijska pisma. I ovo ne bih pisao da ne mislim da će mi trebati kasnije da se podsjetim i možda motivišem.

Uzalud dozivam te misli, te fragmente sjećanja, one iskre nade… Rutina koja je nekad sam život je neumorna u svom postojanju.

Vremenom mlad čovjek shvati da je najteže raskrstiti sam sa sobom. Otkriti koji dio tebe si stavrno ti. Ti kojeg najviše voliš, cijeniš, hraniš i glancaš, ali i pored toga dozvoljavaš da u njemu propadne, tako lahko, tako glatko bez otpora, i ona zadnja zehra najvrijednijeg, a to je ljudskost i priroda.

A sa tom propašću umre i hrpa drugih stvari poput slobode, zalaganja, htijanja i borbe. Sve ono što siromasi imaju hrabrosti, oni koji nešto posjeduju i čuvaju ili bar tako misle, mogu samo sanjati i gledati na filmovima starije izbedbe. Ovi novi su čisti krkanluk, čast izuzecima.

Modernom čovjeku danas tako mnogo fali slobode u svakom obliku. Oko nas svuda su neslobodni ljudi sa neslobodnim stavovima i plitkim mjerilima. I mi sami smo samo roblje. Ni bolji ni gori na svjetskoj tržnici robova.

Ali, zar konačno nije vrijeme da se suočimo sa sobom i sa svim negativnostima, prizemljenim i površnim djelima. Zar nije došao trenutak da skupimo sve ono dobro što je još ostalo u nama iza godinja pustošenja, i pretočimo ga u jedan krik, jedan apel razuma i plemenito djelo.  

U nadu da svoj život nismo protraćili niušta mlateći praznu slamu o drugima i njihovim (ne)djelima, o problemima drugih za koje rješenja nemamo, dok istovrmeno smo zapustili svoje duše i svoje ličnosti tako da se nalaze u strašnim stanjima.

Ponekad osjetim tu smirenost i zadovoljstvo životom kao neki indijanac koji sjedeći na konju i buljeći u nepreglednu ravnicu tako posjeduje svo bogatstvo svijeta. Ponekad se javi ludost, tj. hrabrost kao kod djece što ne poznaju strah od zmije jer misle da je igračka. Ili smirenost sa spoznajom o Plemenitom Gospodaru, Upravitelju svih svijetova, Uzvišenom Allahu. Eh, kad bi sav život bio takvih boja.

Možda ću već sutra čitati ovaj tekst sa čuđenjem, i samo moja svijest da sam ga ipak ja napisao pitat će se koliko to osoba u meni ima i koja od njih ga takvog napisa.

I zašto se onda čudimo kad saznamo da nam je SLOBODA dosadna, a ropstvo tako interesantno i prirodno.

Okovi ropstva i krila slobode nalaze se duboko u svakom od nas.

Pa hoćeš li letjeti prijatelju?

 

˝nije teško biti fin˝
http://nietobosanski.blogger.ba
07/09/2013 01:59